ALGORITAM OPTIMIZACIJE ALOKACIJE RESURSA U CILJU ISPITIVANJA EKONOMSKIH EFEKATA REAGOVANJA MODELA LINEARNOG PROGRAMIRANJA

Article author: 
Željko V. Račić, Đuro Mikić, Neven Mikić
Year the article was released: 
2021
Edition in this Year: 
1
Article abstract: 
ALGORITAM OPTIMIZACIJE ALOKACIJE RESURSA U CILJU ISPITIVANJA EKONOMSKIH EFEKATA REAGOVANJA MODELA LINEARNOG PROGRAMIRANJA
 
Sažetak: Koncepcija ispitivanja odluka upotrebom apstraktnih istraživačkih konstrukcija kao virtuelnih pomagala, omogućava oblikovanje upravljačke platforme i kreiranje ponašanja budućeg stanja sistema. Provjera efekata odluka u realnom sistemu preko odgovarajućeg matematičko-logičkog aparata svakako utiče na smanjenje slučajnosti i stihijnosti upravljanja. Dakle, matematički model predstavlja formalizovan opis dejstva fizičkih sadržaja, a koristimo ga kao podršku procesu odlučivanja kada to dozvoljava složenost realiteta. Shodno tome, a u cilju izražavanja zakonomjernosti funkcionisanja, u ovom radu je korišten deterministički model linearnog programiranja u vidu skupa odnosa koji opisuju ulazno-izlazno dejstvo uticajnih faktora. Uz tolerantno pojednostavljivanje stvarnosti percepcija modela, zasnovana na podudarnosti sa strukturom originala, zapravo pokazuje aproksimaciju koja znači analogno ponašanje što je demonstrirano na kvantitativnom modelu odnosno njegovom derivatu – modelu optimizacije. Navedena teza ide u prilog činjenici da korespondentan odnos modela i originala omogućava ispitivanje ponašanja posmatranog hipotetičkog sistema, a sama analiza mape senzitivnosti reagibilne promjenjive, u obliku funkcije cilja, postaje izvor generisanja modeliranih informacija. Takođe, sistem nije pod uticajem visoke stope promjena koje bi značile proširivanje sa determinističkog na stohastičko modeliranje ali se ipak mobilišu svi metodološki resursi kako modelska koncepcija ne bi postala teorijska zabluda što bi vodilo kvazi odlučivanju. Analitičnost i logika autora nastoje dati šansu imaginaciji koja dovodi u vezu kreativnost i fizčke resurse što ukazuje na više alternativa koje u sebi sadrže buduće veličine. Time autori modelom kao prirastom znanja omogućavaju povezivanje apriorne upravljačke rezerve o vlastitoj tačnosti sa realnosti hipotetičkih podataka u okviru racionalnog pristupa.
 
Ključne riječi: modeliranje; simplex metod; optimizacija alokacije resursa; analiza osjetljivosti; QM softver.